-Piše: Dragan S. Hajduković
Tokom poslednjih 25 godina tajkunski vrh vlasti u Crnoj Gori je, zbog ličnog profita i bogatstva, postao regionalni i evropski šampion u uništavanju državnog bogatstva. Pod maskom privatizacije opljačkana je bivša društvena imovina, najljepši djelovi teritorije su rasprodati i razoreni varvarskom gradnjom, stvoreni su ogromni dugovi koji nas vode u dužničko ropstvo... Samo u poslednjih deset godina građani i država su oštećeni za najmanje deset milijardi eura; slikovito govoreći svaka četvoročlana porodica je oštećena za sumu kojom se može izgraditi jedan komforan trosoban stan.
Uporedo s neviđenom poharom države, poharom čiji je novi i dosad najveći talas u toku, stvoren je sistem u kome je ugrožena bezbjednost svakog od nas. Svako od nas može biti žrtva mafije, žrtva namjernih lažnih optužbi i žrtva medijskog i svakog drugog linča. Svako od nas može biti kriv bez krivice. Svako od nas može biti žrtva bez razloga.
To što mene, kao nepokolebljivog borca za samostalnu i kvalitetnu državu Crnu Goru, danas (još uvijek iza scene) kvalifikuju kao izdajnika, ruskog plaćenika i četnika sitnica je u poređenju sa nekim drugim fabrikovanjima optužbi i laži. Samo usput da kažem da sam na udaru zbog toga što ukazujem da anticivilizacijski NATO pakt vodi Crnu Goru u kolonijalni i vazalni položaj, i zbog toga što borbom protiv razaranja šarma i ljepote crnogorske teritorije otežavam profit tajkuna.
Prva i dosad najveća žrtva kriminalnog fabrikovanja optužbi bio je Slavko Perović, lider Liberalnog saveza Crne Gore, koji je djelovanjem devedesetih godina uspravio Crnu Goru i probudio crnogorsko dostojanstvo i osjećaj, što je bio temelj bez koga danas naša država ne bi bila članica Ujedinjenih nacija. U fabrikovanom filmu o hrvatskom generalu Martinu Špegelju Slavko je bezočno optužen da je ustašama ponudio pomoć devet hiljada Crnogoraca za pohod na Knin, a da ne govorimo o sistematskim optužbama da je Tuđmanov čovjek, plaćenik CIA i Vatikana. Slavko i njegova porodica (ali i mnogi drugi suverenisti) prošli su kroz sramnu i neviđenu torturu.
Poslednji primjer je dirigovano skidanje imuniteta poslanicima u Skupštini Crne Gore, Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću, zbog optužbi da su pripremali državni udar na dan izbora 16. oktobra 2016. Mene to podsjeća na laž o Slavku i Špegelju iz 1991. i još jedno fabrikovanje optužbi zbog obračuna sa opozicijom.
Inače, ovo nije prvi put da vlast hapsi pred izbore. Podsjetiću na akciju crnogorske policije zvanu ,,Orlov let”, koja je izvedena 9. septembra 2006., samo dan prije parlamentarnih izbora u Crnoj Gori... Tada je uhapšeno 13 Albanaca osumnjičenih za ,,pripremanje terorističkih akcija i udruživanje s ciljem protivustavnog djelovanja”. Zanimljiva sličnost. Izgleda da je u međuvremenu došlo do zabrinjavajućeg pada kvaliteta naše policije; prije 10 godina su otkrili opasnost dan prije izbora, a ovaj put maltene prekasno, na dan izbora.
Mora se odati priznanje tajkunima DPS-a da se odlično uklapaju u svjetske tokove, jedino što su u velikom svijetu, kriminalne namještaljke nepostojeće odgovornosti još veće i ozbiljnije. Sjetimo se namjernih laži CIA, Amerike i Engleske o ogromnoj proizvodnji bojnih otrova u Iraku. Fabrikovana laž o bojnim otrovima je iskorišćena kao povod za napad na Sadama Huseina, što je dovelo do destabilizacije regiona i ljudske tragedije veće od tragedije izazvane krvavim raspadom bivše Jugoslavije. Dodatno, podstaknut je razvoj terorizama čija je glavna žrtva Evropa. Laž o bojnim otrovima je korišćena i za nedavni američki napad u Siriji; američki ekspert anglosaksonske krvi, Teodore Postol, sa elitnog američkog instituta MIT, stručnom analizom je pokazao da ono što je rekla Bijela kuća ne može biti tačno.
Sve u svemu, živimo u Crnoj Gori i svijetu gdje su montirane optužbe postale moćno oružje u obračunu s protivnicima. Potencijalno, svi mi možemo biti žrtve, svako može biti proglašen krivim bez krivice, ili biti prisiljen da prizna krivicu iako je nevin. Čudi me da cjelokupna opozicija nije složnije ukazala na ovu zastrašujuću činjenicu, koje je svjesna i najmanje dvotrećinska većina građana, da su u Crnoj Gori sudska vlast i Ustavni sud pod snažnim uticajem izvršne vlasti.